Autor: Ivica Kartelo
Linchpin: Jeste li nezamijenjivi?
Autor: Seth Godin
Stoljeće lako promijenjive radne snage za jedokratnu uporabu
Upravo prije sto godina, lideri našeg društva su započeli izgradnju sustava koji je još i danas tako ukorijenjen da većina nas podrazumijeva kako je tako uvijek bilo i kako će tako uvijek biti.
Mi nastavljamo raditi kao da je taj sustav još uvijek ovdje, iako je svaki naš takav dan izgubljen dan, izgubljeni dolari, propuštena prilika. Sad ćete vidjeti zašto.
Sustav u kojem smo odrastali se oslanja na jednostavnu formulu: radi svoj posao. Pokaži se. Trudi se. Slušaj nadređenog. Strpljivo trpi. Budi dio sustava. Bit ćeš nagrađen.
To je muljaža. Jaka riječ, ali istinita. Vi ste izigrani. Godinama svog života ste zarađivali kao zub na velikom zupčaniku i definitivno niste tu pobjednik.
Ako igrate i dalje takvu igru, nije čudo da ste frustrirani. Ta igra je završila.
Nema više ni jednog većeg posla gdje vam itko može precizno reći što činiti.
Ovo je pravilo: Svaki projekt, isjeckan u dovoljno male i predvidljive dijelove, može biti obavljen jeftinom radnom snagom, gotovo pa besplatno.
Jimmy Wales, na Wikipediji vodi mali tim koji je uništio najveću enciklopediju na svijetu svih vremena. I skoro svi oni rade besplatno.
Enciklopediju Britannicu su pokrenuli 1770 i na njoj je uvijek radilo više od stotinu urednika, puno radno vrijeme, cijeli svoj život. Tijekom proteklih 250 godina, u projekt je uloženo više od stotinu milijuna dolara.
Wikipedia pak, je puno veća, popularnija i ažurnija, a u cjelosti je napravljena gotovo besplatno. Nije to mogla napraviti jedna osoba. Nije to moglo napraviti niti tisuću osoba. Ali je to moglo biti napravljeno kao projekt u kojem možemo napisati i samo jednu rečenicu, jedan odlomak. Tako je iskorištena prednost zakona Mechanical Turk. Umjesto oslanjanja na šačicu dobro plaćenih ljudi koji sebe nazivaju profesionalcima, Wikipediju su napisali slabo koordinirani, milijuni donekle obrazovanih ljudi, koji su sretni da su doprinijeli makar i jednom rečenicom, ili jednom ispravkom.
Mechanical Turk je ime "računala" koje zna igrati šah, napravljenog u istoj godini u kojoj je osnovana i Britannica. Izumitelj se zvao Wofgang von Kempelen. Turk nije bilo stvarno računalo. Bila je to kutija u koju bi se sakrila manja osoba. Amazon.com je preuzeo tu ideju čovjeka u računalu i kreirao uslugu istog imena. Osoba ili firma mogu objaviti zadatak na web siteu Mechanical Turk, a horde nevidljivih ljudi će se baciti na nj, obavljajući ljudski posao, bez osobne interakcije i za vrlo malo novaca. Svi ti ljudi koji koji naporno rade, baš kao i onaj skriveni šahista su nevidljivi, ali će obaviti posao u cijelosti.
Na primjer, John Jantsch me je intervjuirao 40 minuta. Audio snimku je dao na site Mechanical Turk, gdje su je isjeckali na što manje dijelove. Anonimni radnici su u čas pokupili te dijelove i obavili posao. Nakon manje od tri sata, dijelovi su spojeni i transkript je isporučen Johnu.
Klasično, takav posao se plaća 2 dolara minut (ukupno 80 dolara). Firmi CastingWords je John platio samo 50 centi po minuti (20 dolara ukupno), jer ta firma koristi usluge Mechanical Turka. Posao su obavili ljudi koji govore engleski, znaju tipkati i imaju računalo i pristup Internetu, za 19 centi po minuti.
John je dobio transkript za 75% manju cijenu i u puno kraćem vremenu.
Evo strašne činjenice: neki šefovi žele od svojih radnika (vas?) napraviti "računala" Mechanical Turk. Je li to posao vaših snova?
2010-07-11