Naravno da nisu. Naše vrijeme (znanje) je često jedino što imamo. Imamo najosnovnije uvjete za život, završenu školu, čak i računalo i pristup internetu. Ali nemamo posla. Jasno da bi bilo najbolje (da li?) kad bi bilo investitora koji bi napravili pogone, institute, škole, u tolikoj mjeri da traže više radne snage nego je ima na raspolaganju. Tad bismo birali posao, a stipendije bi se dijelile već u rodilištu.
Nije to tako davno kad su skoro svi stanovnici Europe imali samo vrijeme, a umjesto pristupa internetu, komadić svoje ili tuđe zemlje, kravu, kozu, ovcu. I od tog svog "ništa nemam" stvorili su sve što mi danas imamo.
Pred krizno vrijeme u kojem smo imali ogromnu nezaposlenost, čini nam se sad mila majka prema ovom danas i onom sutra. Konačno nam se upalila lampica pa smo odlučili ponuditi marketing koji ćemo naplatiti tek kad uspije (kolektiva.hr, kupime.hr). Dati besplatno software, a na stranicu staviti gumb "Donacija", a možda niti to. Ponuditi rubove svojeg portala besplatno pravnim i fizičkim osobama za njihovo reklamiranje. Koristiti besplatne društvene mreže za promoviranje svoga do jučer "ništa", a danas već umreženog s 500+ prijatelja. Aukcije koje počinju s 1kn, a završavaju s 3,44 kn za robu koja vrijedi 3.000 kn. Sve novi i novi oblici marketinga kome je pod jedan pokrenuti trgovinu s nulte točke, a nakon toga se naplatiti donacijom ili rabatom.
Neki uzimaju kozu ili dvije, muzu, prave sir, kose travu, rade vrt, pokreću maslinike, vinograde, a neki liče sobicu za iznajmljivanje. Drugi otvaraju art studija, sobe za fizikalnu terapiju, online škole stranih jezika, konzalting za pristupne fondove ili e-trgovine (www.henox.hr). Ovaj portal http://otokivanic.info/ traži ljude koji bi pisali o svom gradu.
A ja odoh sad na kavu prelistati Jutarnji. Slobodnu sam jutros pročitao. U tijeku sam i sa svjetskim prvenstvom u nogometu.