Autor: Ivica Kartelo
Kako je teško gurati sebe!?
Neki od predprisutnih fondova financiraju i ljudske resurse. Domaćini, lokalne vlasti trebaju napraviti programe. Od 12 milijardi eura, Bugarska nije iskoristili 50%, 6 milijardi, upozoravaju nas iz EU. Oni dalje govore o mogućim programima:
- Majka nakon porodiljnog se želi ponovo uključiti u tržište rada. Prekvalifikacija joj se plaća, ali njoj nema tko čuvati djete. Uskaču fondovi i plaćaju joj profesionalnu dadilju.
- i sl.
U sljedećih godinu dana, zavodi za zapošljavanje trebaju snimiti stanje ljudskih resursa, snimiti potrebe gospodarstva i donijeti plan zapošljavanja. Svaku prepreku koja iskrsne u tom cilju, treba planirati i EU fondovi će dati sredstva za uklanjanje iste, kao što je navedeno u gornjem primjeru.
To sam pročitao u današnjim novinama.
Pitam se: koji će razlog biti da netko ne bude zaposlen, kad se nude euri za riješavanje svih uočenih problema.
Odgovor čitam dalje u novinama:
- 20% lokalnih vlasti neće napraviti nikakav program i nemoguće ih je pokrenuti.
- 20% će napraviti.
- A 40% lokalnih vlasti ćemo morati stalno gurati i gurati s neizvjesnim rezultatom do kraja.
To je ta nesretna evolucija. Ona se nikad ne ubrzava. Niti kad smo pred opasnošću kakva je nezaposlenost. Ne. Kava, cigareta, i strah od gubitka egzistencije, ali gurnuti sebe, pokrenuti sebe, to čini malo ljudi, malo lokalnih zajednica, malo država. 40 godine života su kritične i mnogi se već tad u tim godinama toliko uplaše mladih da se predaju i ni makac. Kao paraliza. "Star sam, stara sam ja za to" je najčešća izjava.
Karavane prolaze, a psi laju. To je evolucija, to je život.
2010-03-30