Ne znam zašto uopće i spominju nekretnine kao uzrok kraja jedne ere, i početka druge. Na svom primjeru ću pokazati još jednu nijansu koja je obilježila proteklo stoljeće.
Moj djed je cijeli svoj život proveo na zraku. Zrak je bio njegov dnevni boravak, njegovo radno mjesto. Otac je svoj radni vijek proveo u tvorničkoj hali. Ni jedan ni drugi ne znaju za alergije. Ja, unuk svoga djeda, ne bi smio na zrak u proljeće, kad je zrak pun peludi. Prelazak iz agrarnog u industrijski svijet značilo je nemilosrdno vađenje nafte i zagađenje okoliša. Ozonske rupe, efekt staklenika, pomanjkanje kisika doveli su nas da godinama hvatamo zrak kao ribe na suhom, a da medicina ne zna uzroke tome.
Novi predsjednici država imaju svoje profile na Facebooku, Twitteru, pišu blogove. Novce iz budžeta usmjeravaju u zdravstvenu skrb i alternativne izvore energije. EU donosi strategije o 20% smanjenju CO2 u atmosferi do 2020. Došli smo do kraja jedne ere, na početak nove. Ne radi se o krizi, već o kraju i početku. Nafta ovog stoljeća se zove informacija. Što će svijetu za idućih 100 godina donijeti informacija nitko ne zna, kao što prije 100 godina nije znao što će nam donijeti nafta.
Promijenit će se i mjerna jedinica povijesti, pa će desetljeća i godine biti ono što su do sad bila stoljeća. Lisabonski sporazum EU lidera je obilježio ovo desetljeće. To je desetljeće završilo transformaciju društva iz energetskog u društvo znanja. I po meni je uspijelo, jer upravo nestaju posljednji ostaci nekadašnje proizvodnje i počinje nova proizvodnja.
Sljedeće desetljeće, od kojeg nas dijeli samo 9+ mjeseci, možemo očekivati eksploziju novih firmi, sve odreda inovativne, start-up firme. Ta eksplozija je već počela i o takvim firmama koje niču svaki dan, kod nas, ne samo u svijetu, pisat ću u jednom od mojih sljedećih tekstova.
Sretan vam ulazak u novo "stoljeće" 2011-2020.