Autor: Ivica Kartelo
Optimist sam! Zašto?
Kad je moj djed imao 30 godina započela je prva i najpoznatija kriza u razvijenom svijetu. Moj djed je umro 1984. godine i nikad nije čuo za ikakvu krizu. Jednostavno, njegov svijet je bio velik nekoliko hektara, nekoliko sela, i sve izvan toga mu je bilo strano i nepoznato. Danas, moj svijet je i te kako spojen s vanjskim, s onim najrazvijenijim, EU-om, Amerikom i zato sam optimist. Uključeni smo u strategiju EU po kojoj smo dužni u sljedećih 10 godina smanjiti emisiju CO2 za 20%. Gasi se stara industrija. Auto industrija koju smo imali (auto dijelovi za razne svijetske proizvođače) ugasila se kod nas među prvima. Brodogradilišta, tekstilna, drvna, prehrambena industrija proživljavaju teške dane tranzicije u nešto novo. Naša ICT industrija grabi naprijed (T-Com i Ericcson dijele dividende i imaju ogroman rast dionica u kriznoj godini). Moji učenici osvajaju izvozne, pametne poslove i prije nego su maturirali.
Optimist sam i zato što je kuna čvrsto usidrena i na taj način više nego išta drugo ubrzava reforme. Svaka inflacija bi značila samo odgađanje reformi. Nema više vala poskupljenja kad poskupi gorivo, nego suprotno, sljedi val pojeftinjenja. Znači, svi smo počeli prekapati po svom budžetu, po svojim navikama i stilu života, po svojoj proizvodnji i trgovini, i činiti sve što vodi boljem, makar to bilo i gašenje onog od čega smo jučer živjeli jako dobro.
A krize i ne postoje. Kriza je krivi izraz za početak nečeg novog. Što znače prognoze da će kriza trajati toliko i toliko? Da li to znači da će se ljudi vratiti u svoje stare firme i nastaviti gdje su stali prije toliko godina, s istim znanjima i vještinama? Naravno da ne znači. Ovo je moment kad je u svijetu prevladala informacijska industrija nad dosadašnjom, naftnom industrijom. Na isti je način, godine 1930. bio početak te naftne industrije, tj., ona je te godine nadjačala agronomiju i manufakturu. Tako je ta naftna "kriza" trajala od 1930. do danas, kad je počela ICT. Do kad će trajati ICT industrija ne znam, ali je sigurno da će, kao i auto industrija, zahvatiti sve i svakoga. I dok auto ipak nemaju svi, svoj profil na Facebooku i Twitteru će prije ili kasnije imati svi.
ICT će od sad raditi automobile, a ne ljudi, ICT će tkati, šivati, krojiti, biti blagajnik u trgovinama, i više, biti cijela trgovina (vidi: www.henox.hr), ICT će biti škola, biti bolnica. A što će raditi ljudi? Ljudi će raditi ICT. U American cupu će pobijđivati ICT, jer tko će brže izračunati sve silnice i rezultante vjetrova u svakom trenutku i podesiti jarbole od ICT.
ICT nam izbija mnoge gušte iz ruke. Al' bio je gušt nekad ići i u lov, a danas se nad tim zgraža svijet. Bio je gušt i svojim rukama napraviti najbolju držalicu motike za svoje ruke, ili nacjepati drva, naložiti vatru. Oni koji nikad nisu bili u lovu, i ne znaju da je to nekad nekome bilo razonoda. Tako i oni koji nikad nisu jedrili svojom glavom i svojim rukama, neće vidjeti da je išta nestalo u tome da sad to radi ICT.
Dakle, ova kriza nikad neće prestati jer to nije kriza, nego promjena vrijednosnog sustava, kraj naftnog i početak informacijskog sustava i cjeloživotnog učenja, pa dok traje traje. Hrvatska se spojila s razvijenim svijetom i zato sam optimist. Reforme će konačno biti brzo sprovedene.
2010-03-13