Radi vremena kao četvrte dimenzije, sve naše aktivnosti imaju oblik sinusoide. Uspijesi, neuspijesi, više novaca, manje novaca, lakše, teže. Svaki neuspjeh nas baca na razmišljanje, zaključivanje, učenje, da bi idući put uspijeli. S uspijehom se nosi kako hoćeš, a s neuspijehom samo da ga pretvoriš u uspijeh. Stvarno su ti mravi čudo. Uprte zrno na leđa i nema te prepreke radi koje će oni ostaviti to zrno. Živ se bez zrna ne vraćam, vjerojatno ponavljaju u sebi.
Vrhovi sinusoida su lokalni maksimumi. Najveći vrh među njima je globalni maksimum. Sinoć je u Zagrebu svirao Spandau Balet. Oni kažu: naš maksimum je bio 80-ih godina. Što sad pokušavaju? Pokušavaju ostvariti novi maksimum, novi globalni maksimum, viši vrh nego je bio taj vrh 80-ih. Nakon turneje odlaze u studio i snimat će nešto novo, drukčije, i tko zna, možda im se opet posreći.
Kriza privatna, kriza globalna, kriza regionalna, samo je jedan minimum na onoj sinusuidi. Kako smo savladali ranije minimume, tako ćemo i ove. Citirao sam ranije u blogu govor delegata iz Splita 1906. u kojoj govori o 40.000 hrvata iseljenih godinu ranije. Danas čitam o teškoj krizi u Splitu 1935. godine. Ivo Andrić piše u knjizi "Na drini ćuprija" kako su počele mjenice i burze i kako dobit osjeti tek nekolicina, a gubitke osjeća i zadnja sirotinja.
Sve je stvar naše odluke. Prestanak sinusoide je prestanak života. Pa kad se već ljuljamo, mahnimo nogama da se ljuljamo više! Padnemo li jako nisko, iskoristimo taj pad za novi uzlet. Jedan mi je profesionalni vozač savjetovao, ubrzaj nizbrdo ako je ispred tebe novi uspon, da lakše savladaš taj novi uspon.