Novih zanimanja nema, a ako i promole nos, neće dobiti po nosu, nego to nitko neće ni primjetiti, a kamoli pozvati ih na intervju za posao. Istovremeno stara zanimanja dobivaju masovne otkaze. Tko to danas radi?
U SD županiji oboren rekord svih vremena: 53.000 registriranih nezaposlenih. Danas čitam da je lani svega cca. 3.000 ljudi pristalo na besplatnu prekvalifikaciju, od cca. 300.000 nezaposlenih.
Neki dan su u Split (Brodospas) stigle dvije novogradnje. Upravitelj stroja sjedi u fotelji, podlakcen, a oko naslona gumbi i monitori, u kabini manjoj od one u avionu. Nema vise bregastih osovina, jer ventile motora otvara elektronika. Brodovi se mogu okretati na mjestu u svim pravcima oko vertikalne osi. Još samo ne mogu činiti onaj okret koji sam ja činio u kajaku na brzim vodama, ali... Upravitelj stroja je ICT stručnjak, ispravak, trebao bi biti, ali takvog novog pomorca počeli su školovati tek u Francuskoj i nigdje više.
Petar radi u Dubaiu, na brodovima koji nasipaju kamen za one umjetne otoke. Na brodovima ne da nema bregaste osovine, nego nema ni nafte ni cilindara. Sve su elektromotori. Cijeli brod je elektronička igračka koju će GPS i elektromotori držati u milimetar na poziciji koja se zada.
Kad sam ja plovio, ako nam zataji elektronika, mogli smo preći na hidrauličko-pneumatsko upravljanje na daljinu, a ako i to zataji, moglo se upravljati mehanički na samom glavnom motoru.
Danas je brod jedan ICT sustav. To je jedan poveći iPod. Pogledajte onu zvjezdicu na ušću Nigera; ovog trena je tamo 14 pomoraca iz Splita koji surfaju mojim siteom www.e92.hr. Pomorci danas više gledaju u Facebook i Twitter nego u ocean. Pomorac danas je informatičar-pomorac, jedno novo zanimanje koje će se tko zna kad početi školovati u svijetu i kod nas.
Sudbina pomoraca je sudbina svih zanimanja. Ovo što sam doživio zadnjih nekoliko mjeseci na Twitteru, a zadnje dvije godine na Facebooku je nešto bez presedana u povijesti ljudskog roda. To Einstein nije niti spomenuo u svojoj formuli o održivosti energije: E=mc2. A to nije ljudska inteligencija, nego nesto puno, puno jače: to je kolektivna inteligencija, koju sad svatko može koristiti i nitko ne zna kud će nas ista dovesti u sljedeća 24 sata, a kamoli u sljedećih mjesec dana. I kao što Eric Smidth kaže za Ameriku, ja ću ponoviti za Hrvatsku: Možda ovog trenutka negdje u Hrvatskoj netko nešto radi na kuhinjskom stolu, u garaži, u studentskoj sobi, nešto što ne samo da će pokrenuti jednu novu industriju, nego će promijeniti svijet.
Na žalost, uz sve gore rečeno, mi se ne volimo mijenjati, mislim na sve nas u svijetu, na ljude. Mi i dalje u školama učimo seksante (sprava s kojom je još pračovijek plovio), profesori koriste kredu i ploču, što također nije neka revolucija u odnosu na kamen i špiljski zid, nose dnevnike pod rukom, nisu umreženi i na ploči ispisuju E=mc2. E Einsteinu, Eisteinu, kako si mogao zaboraviti na kolektivnu inteligenciju dostupnu čak djeci u vrtiću!